Ideja za obnovu turističkog I putničkog saobraćaja na timočkim prugama. Poznato je, da je bilo ranije „neuspešnih pokušaja“ da se obnovi ovakav saobraćaj sa remontovanim DMU 811. Kako političke okolnosti a naročito i ekonomske uslovljene , sa ovim prvim, nisu išle na ruku, jer je neko i u privatnom sektoru uporno želeo da zadrži sopstvene pozicije, i taj po meni realan pokušaj, nije mogao uspeti .
Lično i ja sam voleo taj motornjak,ali se mora priznati, da usled tehničke nekulture, i ono što je bilo preživelo, i da se remontovalo,sigurno ne bi imalo kasnije veliki eksplatacioni vek !. ideja. Kako je GANZ otputovao u istoriju, znanu svima. Ovde bih imao predlog, kako uz pomoć privatne inicijative i privrednih subjekata timočkog regiona, moguće da se obnovi vozni park, za putničko turistički železnički prevoz, i da pri tome i te kako podseća na stari GANZ, i da kao takav posluži svojoj nekadašnjoj i novoj funkciji u saobraćaju.
Kako je ideja o obnovi motornjaka propala, to ne znači da se nešto ne može uraditi, zato i iznosim ovaj predlog;Na slepim kolosecima i odložnim depoima, postoji još nekakav izvestan broj putničkih GANZ vagona, koji je nekom srećom preživeo fero-sirovinaški eldorado u našoj Srbiji, i ukoliko nisu završili kao „radni vagoni“ , poznato je da je u Zaječarskoj vagonskoj radionici prerađen izvestan broj vagona od starih Ganz motornjaka.
Reč je o kolima drugog razreda, kolima za spavanje i poštanskim vagonima. Da je od njih i te kako moguće, napraviti odlične namenske kompozicije, daću vam, Mađarski primer.
Vagoni u zatečenom stanju.
Radove je obavio sam MAV na putničkim kolima i delovima od garnitura DMU. Dakle uvek je moguće uraditi to, ukoliko se želi. Vagoni posle remonta i adaptacije.
Ovde se vidi idejna integracija železničkog i biciklističkog prevoza, o čemu je bilo reči na facebook stranicama "Udruženja ljubitelja železnica". Unutrašnji enterijer na adaptiranim delovima DMU garnitura.
Ovo je na moj dojam ispalo i mnogo lepše, nego što su to bile garniture JŽ 816, uz primenu savremenih tehnologija pri remontu.
Ovo bi bio samo jedan primer kako bi trebalo da se uradi sa udruženim snagama, ljubitelja železnica I lokalnih privrednika u regionima, tu mislim na vagonsku radionicu u samoj Zaječarskoj stanici I na mala privatna stolarska preduzeća u Boljevcu. No najpre bi ove vagone trebalo prikupiti po Srbiji, I skloniti ih na sigurno mesto, od dušmanskih fero lešinara, koji ne prezaju ni od čega. Najbolje mesto za rad na njihovoj obnovi I daljem čuvanju bi bilo neka pasivna stanica, daleka od putnih komunikacija, po meni bivše odlagalište parnih lokomotiva I železnička stanica u selu Brusnik, bi bila najbolja lokacija, za remont I depo, na timočkim prugama. Prednost ovoga predloga je u tome što kada imate vagone, niste tehnološki ovisni u potpunosti od remontnih preduzeća, u kojima možda vlada ranije zatečeno stanje. železnička stanica brusnik, srbija.
Dobavkom nekoliko polovnih dizel lokomotiva EMD G16 odnosno EX JŽ 661, I njihovim remontom za vuču isključivo putničkih kompozicija, stvorili bi se svi pred uslovi za oformljavanje “PRIVATNIH” linija; Beograd, Požarevac, Kučevo, Majdanpek, Bor, Zaječar I Knjaževac, ili kombinovana turističko-putnička kompozicija, koja bi se sa putničkim delom odvajala na liniji Zaječar-Negotin. U letnjem ili zimsko, periodu. Glavna namena ove linije bi bila u zimskom peridu za zimski centar”STARA PLANINA”. Za sadašnje uslove pri brzinama do 120 Km/h ovakvi vagoni bi ispunjavali uslove za saobraćaj, nije čak ni potrebno na većini uklanjati podelu na kupe-e niti demontirati postojeći sistem parnog grejanja “KURTZ”, jer za prevoz skijaša do stare planine ovo bi bilo više nego idealno. Najbitnija stavka u ovom predlogu je, da se nađu investitori u inostranstvu I da zajedno sa domaćim majstorima, privrednicima I ljubiteljima timočkih pruga, svi ovi poslovi budu urađeni ovde I nigde više, kako bi se zloupotrebe datog poverenja, smanjile na podnošljivi minimum. Ovakav centar za popravku I remont bi mogao odraditi I misiju spasavanja preostalih napuštenih parnih lokomotiva normalnog koloseka po našoj nam SRBIJI. Koliko ovom regionu država za izrezane mašine duguje, svima je znano!. No bilo kako bilo život ide dalje, a tu se tek ukazuju nove prilike. Jedna od nji je i zimski centar „STARA PLANINA“ kako je auto saobraćaj uglavnom još i danas ne-efikasan, naročito u zimskoj sezoni, tu je i jedinstvena prilika da se nešto i uradi po pitanju korištenja timočkih pruga, kao naj sigurnije komunikacije, sa velikim gradovima u Srbiji.
Ovaj zimski centar se nalazi na 51 kilometru od Knjaževca, od železničke stanice. Na putnom pravcu, Knjaževac – Pirot. Kako je reč infra-strukturno zapuštenoj oblasti, osim puta Knjaževac -Pirot, gde je depopulacija ovog prostora uzela svoj danak, svaka nova investicija, ovde budi nadu za ponovnim naseljavanjem. Možda se neko u doglednoj budučnosti i doseti da možda treba izgraditi i turističku železnicu normalnog koloseka, dolinom belog timoka od Knjaževca prema Pirotu, ili barem do ovog novog zimskog centra.
Ovde sam izneo glavne crte ovog predloga, ovaj materijal prepuštam daljoj obradi I eventualnom publikovanju . Slađan Milanović.Beograd, 08.07.2013 .